Blog

Uhljebljenje

Piše: Dražen Oreščanin

Uhljebljenje, uhljebiti i uhljeb su krasne hrvatske riječi koje se u zadnje vrijeme sve više koriste. Nisam na webu našao neku rječničku definiciju, ali vjerujem da svi znate značenje ovih izraza – postaviti na neku stvarnu ili izmišljenu poziciju osobu koja nema stručne i profesionalne kvalifikacije, nego se na to mjesto postavlja zbog stranačke pripadnosti ili podobnosti.

Uhljebljivanje je dobro poznata i stara tradicija koju sve hrvatske vladajuće garniture dobro primjenjuju na svim razinama, od stvaranja raznih nepotrebnih agencija za istraživanje ruda i gubljenje vremena, preko organizacije lokalne uprave i gomile nepotrebnih gradova i općina, do mjesta članova uprava, savjetnika i članova nadzornih odbora u javnim i državnim tvrtkama. Za uhljebljenje u redu stoje stranački aduti, od „bitnih“ članova izvršnih odbora i šefova regionalnih ogranaka do minornih lokalnih pijuna. Formalizacija uhljebljivanja se radi kroz službeni natječaj u kojem se traži neka minimalna stručna sprema i uvjeti, pa se kandidat kojeg se unaprijed želi izabrati na to mjesto i legalno može na to mjesto zaposliti.

Poznati su mnogi slučajevi takvih uhljebljivanja. Iz doba HDZ-ove Vlade ponajviše se ističe slučaj Rade Buljubašića koji je HEP u kojem je bio zaposlen zaobilazio u širokom luku, pa još razni slučajevi iz HAC-a, od kojih je dosta završilo sa sudskim epilogom.

Kukuriku koalicija je od početka predizborne kampanje čvrsto izražavala svoje stavove o visokom moralu, nepotkupljivosti i požrtvovnom radu u interesu Hrvatske i na tim obećanjima je dobila izbore. Uskoro su uslijedile i razne afere s uhljebljivanjima – nepravomoćno osuđeni Srećko Ferenčak predložen u neki nadzorni odbor, ostavka Ministrice Holy zbog intervencije mailom u interesu neke tajnice u HŽ-u i mnogi slični slučajevi.

Ono što je zanimljivo, sličnih imenovanja koja izazivaju najblaže rečeno čuđenje, ima i u državnim tvrtkama koje se bave informacijskim tehnologijama. Vlada RH je na zatvorenoj sjednici 15.11. imenovala Lovru Mateša članom Uprave APIS-IT-a. Prema vijesti objavljenoj na portalu rep.hr, g. Mateš ima 36 godina i „ima diplomu grafičkog fakulteta na kojem je 2006. godine upisao doktorski studij. Član je SDP-a, a njegov posljednji posao bio je onaj voditelja web tima ZGH i člana tima za marketing i prodaju naselja Sopnica Jelkovec. Toj poziciji prethodili su razni drugi poslovi, pri čemu su posljednja tri pozicija koordinatora poslova u Službama za korporativne komunikacije, odnose s javnošću i ljudskim resursima u Direkciji Zagrebačkog holdinga, pozicija stručnog savjetnika u proizvodnji hrane za riblju mlađ poduzeća Imkos iz BiH i pozicija dizajnera na Zagrebačkom velesajmu.“

APIS-IT je državna tvrtka koja se bavi razvojem softvera uglavnom za državnu upravu (poreznu upravu i carinu između ostalih) i grad Zagreb, formalni i pravni slijednik nekadašnjeg GZAOP-a. Ukupni prihodi tvrtke su prošle godine bili oko 230 milijuna kuna, od toga velika većina od javne uprave. APIS-IT zapošljava preko 400 stručnjaka. Na stranicama APIS IT-a može se pročitati da su „Kompetentni, visokoobrazovani, odgovorni stručnjaci dragocijen su kapital i bogatstvo APIS IT-a, a njihovo znanje najvrednija prednost na sve zahtjevnijem tržištu. Brižljiv izbor, kontinuirano cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje zaposlenika bitna su sastavnica u planu i postizanju tržišne konkurentnosti i ključ su poslovnog napretka.“

Dakle, Vlada RH za člana Uprave tvrtke koja razvija i održava ključne informacijske sustave institucija RH i koja se ponosi svojim kompetentnim i odgovornim stručnjacima u tom području, postavlja tridesetšestogodišnjeg člana SDP-a, grafičara po struci i s iskustvom u web timu ZGH i u proizvodnji hrane za riblju mlađ.

Ja kolegu Mateša ne poznam osobno i moguće je da je on izuzetan IT menadžer i vrhunski profesionalac koji razvaljuje problematiku aplikacijskih platformi za javnu upravu. Nije mu za zamjeriti što se kandidirao za mjesto u Upravi, ali upitan je kriterij onih koji su ga imenovali. Ono što sigurno mogu reći je da kada bih ja dobio njegov životopis s njegovim referencama i iskustvom, kada bi se on u nekom paralelnom svemiru slučajno javio na poziciju konzultanta ili suradnika u Poslovnoj inteligenciji, najvjerojatnije ne bi bio niti pozvan na prvi krug razgovora. U svakom natječaju koji raspišemo dobijemo minimalno trideset životopisa od ljudi koji su u raznim područjima IT-a neuporedivo educiraniji i iskusniji od njega, a također su u potrazi za poslom.

Očigledno su kriteriji za zapošljavanje koje imaju jedan prosječni IT poduzetnik i Vlada RH bitno različiti. Ne tvrdim ili insinuiram da se radi o klasičnom slučaju uhljebljivanja, ali u svakom slučaju je primjer vrlo indikativan. Ono što je u ovom slučaju potencijalno velika opasnost je činjenica da se u upravu vrlo ozbiljne tvrtka s vrlo ozbiljnim poslovima i prihodima postavlja osoba čije kvalifikacije za taj posao su u najmanju ruku upitne, te takav potez potencijalno može dugoročno prouzročiti puno problema.

Tags