Blog

Povjerenstvo

Piše: Dražen Oreščanin

Vjerujem da je novo Povjerenstvo za koordinaciju informatizacije javnog sektora dobra inicijativa za sređivanje ICT-a u državnoj upravi, a počela je i komunikacija vlade s javnošću i IT industrijom kroz VladaUP projekt – to smo dugo čekali.

Kada je prošli tjedan objavljeno osnivanje Povjerenstva, izašli su komentari IDC-a, Microsofta i SAP-a. Ja nisam primijetio da su novinari ijednu hrvatsku IT tvrtku pitali za mišljenje. Direktor SAP-a je rekao da su već pozvani u Vladu na prvi sastanak. Ako je pozvan SAP, da li su pozvane i hrvatske tvrtke? Poslovna inteligencija nije pozvana na razgovor, iskreno nismo to ni očekivali. Iskreno smatram da bi se Vlada RH u takvim inicijativama se trebala osloniti prvenstveno na znanja i snage hrvatskih tvrtki, da se te tvrtke razvijaju na projektima od zajedničkog interesa. Njemačka vlada u ovakvoj situaciji neće pozvati u pomoć i na razgovor hrvatske tvrtke, nego njemačke. Prvenstveni cilj SAP-a, Oraclea, IBM-a, Microsofta je profit. Iako lokalne urede vode naši ljudi od kojih su mnogi vrsni stručnjaci koje dugo poznajem i neke od njih jako cijenim (npr. Ivan Vidaković) i koji su vrlo aktivni u zaštiti i razvoju interesa Hrvatske, te tvrtke ipak prodaju hardver, softver i usluge i dobar dio tih novaca odlazi iz Hrvatske. Cilj RH treba biti razvoj Hrvatskih tvrtki i korištenje naših znanja, to će nas učiniti konkurentnijima na EU tržištu.

Mi već godinama zapošljavamo gotovo 100% VSS stručnjake, plaćamo poreze i doprinose, izvozimo usluga preko pet milijuna kuna godišnje, u regiju i EU. Što je bolje i što stvara više nove vrijednosti, izvoziti konzultantske usluge i znanje, ili sirovo drvo? Vjerujem da će stvaranje društva znanja postati zaista hrvatska strategija. U deset godina je Poslovna inteliencija za javni sektor u RH odradila gotovo ništa, nema šanse da neki veći posao dobijemo pored King ICT-a, Combisa ili APIS-a – te tri tvrtke su zadnjih godina dobijale 60% iznosa poslova javne nabave. Ja sam jako dobro svjestan znanja i kompetencija koje imamo – ako su one dobre za jedan od vodećih telekoma u Švicarskoj ili vodećeg svjetskog proizvođača cementa, vjerujem da su dovoljno dobre i za hrvatske institucije. Dodatni paradoks je što mnoge javne ustanove u Srbiji, BIH i Sloveniji koriste naše usluge – dakle i za njih smo dobri!

Mi od ovoga što radimo dobro živimo i razvijamo se, makar nikada ništa ne radili za javnu upravu RH. Ono što bismo htjeli nije pomoć ili financiranje ili opraštanje dugova, nego prilika da pošteno odradimo nešto u interesu RH i da za to budemo pošteno plaćeni. Godinama uplaćujemo u proračun, a ono što se iz proračuna izdvaja za usluge iz naše branše uglavnom ide uvijek istim tvrtkama.

Evo i nekoliko konkretnih prijedloga koje bih preporučio kao moguće slijedeće korake:
1. Izmjena zakona o javnoj nabavi – postojeći zakon je farsa i može se zaobići pošteno nadmetanje i namjestiti natječaj uz vrlo malo truda. Uz mijenjanje zakona, potrebno je promijeniti i ljude koji pogoduju pojedinim dobavljačima – to je problem koji je puno širi od IT-a i u drugim nabavama je puno pogubniji
2. Centralizacija nabave za ICT za svu javnu upravu
3. Uključivanjea sviihhrvatskih tvrtki koje mogu kvalitetno odrađivati poslove u nekim IT segmentima. Mogu se naći jednostavno, podaci su javni. Ako treba, ja ih mogu preporučiti barem desetak.
4. Napraviti s tvrtkama koje su u mogućnosti odrađivati posao okvirne ugovore na godišnjoj razini – na taj način će se moći stvari odrađivati brzo, efikasno, s kvalitetnim resursima i bez nepotrebnog overheada, a po njima neće biti obaveze odraditi ništa ako ne postoji potreba. Uvijek ostajete u okviru budžeta i sve se može kontrolirati. Mi takve okvirne ugovore imamo sa svim velikim korisnicima, zašto ne bismo imali i s RH?

Mail sličnog sadržaja poslao sam i na VladaUP e-mail adresu, nadam se da će biti nekog pozitivnog efekta.