Blog

Paralelni svemir

Piše: Dražen Oreščanin

Svatko od nas živi u nekom svom, više ili manje uređenom okruženju, koje se sastoji od privatnog dijela života, obitelji i prijatelja, te poslovnog dijela, u kojem je radimo u nekoj tvrtci, možda smo menadžeri ili poduzetnici, umirovljenici, ili možda među sve većom vojskom nezaposlenih. Naši životi imaju neki uobičajeni tijek, kao što kaže jedna poznata pjesma – kuća, pos’o, kuća, pos’o. Na poslu se radi pet dana u tjednu, plaća ako ima sreće dolazi redovno, čekamo godišnji odmor, a u međuvremenu praznike spajamo s vikendima, roštiljamo i slavimo rođendane, vjenčanja, krstitke i krizme s familijom…

Osim ovog našeg, običnog svemira, postoji i paralelni svemir s kojim većina nas nema nikakve veze. U tom svemiru premijeri prodaju naftne kompanije strancima i stavljaju u džepove milijune Eura mita, građevinski poduzetnici farbaju tunele za silne milijune i sud im ne može dokazati da je posao bezobrazno preplaćen a lova oprana i isisana iz budžeta. U tom svemiru nekoliko desetaka tisuća odabranih, pokvarenih i na sve spremnih lopova, godinama koristi budžet Republike Hrvatske i svih mogućih tijela javne uprave, kako bi naš novac, koji mi, budale iz našeg svemira uplaćujemo kroz razne poreze i doprinose, prelila u vlastite džepove i na tajne račune u poreznim oazama.

U tom paralelnom svemiru se pravila moraju jako dobro znati. Oni koji ne igraju prema pravilima, vrlo često dobiju žuti karton kao upozorenje, u vidu premlaćivanja, vožnje u gepeku, razgovora ugodnog uz prisutnost osobnog naoružanja, sve do monstruoznih zločina poput otmica djeteta. Primjera ima puno i ne treba ih posebno navoditi. Ako netko i nakon žutog kartona nastavi s nesportskom igrom, slijedi crveni karton – vječni odmor u drvenoj košulji. Ovakvi scenariji su ipak uobičajeniji u svijetu koji popularno nazivamo podzemljem; u paralelnom svemiru o kojem je ovdje riječ je žuti karton obično dovoljan da se opomenuti igrač ubuduće drži pravila. Uostalom, radi se o dobro potkoženim i iskusnim igračima, premazanim svim mastima i s dovoljno para na skrivenim računima da mogu izmigoljiti iz takvih situacija.

Ako smo ikada mislili da je IT kao grana industrije imun na utjecaje paralelnog svemira, ovaj vikend je nekima možda bio gorko suočavanje s istinom. Iako je i prije doginu dana bilo nekih suzdržanih priča o tome kako su se namještali određeni poslovi, iako je bilo priče o tome kako je tvrtka bivšeg premijera radila određene marketinške studije za neke poznate IT tvrtke za vrlo velike novce, iako je bilo govora da je Uskok pokrenuo nekakve istrage, do sada se desilo uglavnom ništa – tresla se brda, rodio se miš. Pitanje je da li će ikada išta od navodno pokrenutih istraga doći do podizanja optužnice i suđenja, ili će istrage pokazati da je sve uvijek bilo u skladu sa zakonima, a svjedoci će nakon nekog vremena promijeniti iskaze ili jednostavno zaboraviti što se (možda) desilo.

Ovaj vikend je bio vikend velike promjene – Jutarnji List je napokon odlučio posvetiti naslovnicu IT industriji, ne zato da bi promovirao neki veliki uspjeh neke hrvatske tvrtke, nego da bi objavio suludu fotografiju direktora IT-a FINA-e skinutu s njegovog Facebook profila, praćenu totalno nemuštim tekstom o batinašima, pištoljima, namještanju natječaja, privođenjima, koji možete pogledati ovdje.

Ja sam već godinama u IT industriji i osobno poznajem oba glavna aktera i u više navrata sam i s Vedranom i Slavenom razgovarao o poslu kroz zadnjih desetak godina, iako nismo nikada imali neku veću suradnju. U tom vremenu smo svi promijenili nekoliko tvrtki i radili različite poslove, ali moram priznati da ih nikada nisam mogao zamisliti u ulogama u kojima su opisani, te da mi se priča sama po sebi čini nevjerojatna.

Ali, kad malo bolje promislim u kakvom okruženju živimo i da pored našeg svemira postoji i onaj drugi, paralelni, nije teško zaključiti da su takve stvari ustvari vrlo moguće. Ljudi su često neugodno iznenađeni kada saznaju da im je susjed s kojim se godinama pristojno pozdravljaju u ponekad popiju piće serijski ubojica, ratni zločinac ili kriminalac – zašto bi hrvatska IT industrija bila drugačija i imuna na paralelni svemir? Pitanje je samo tko sve u našem IT okruženju ima mračne tajne o raznim dogovorima ispod stola, tko ima debele off-shore račune i tko je s vragom tikve sadio, pa će mu se možda jednog dana razbiti o glavu, tko je bio u situaciji nasilnika, tko u situaciji žrtve, tko je namještao natječaje, tko je kome kvario posao, tko je „prao“ novce…

Što se mene tiče, puno bolje se osjećam u neznanju i daleko, daleko van takvih krugova, jer jednom kad se netko uhvati u to kolo, pitanje je kada će se on provozati u prtljažniku ili doživjeti nešto još gore. Znam da taj drugi svemir postoji, ali se držim koliko god mogu van njega, što bih i svima ostalima najiskrenije savjetovao. Trebamo vjerovati u neko opće dobro i raditi u tom smjeru, po tim načelima živjeti i tako odgajati djecu. Ako ti sam ne pređeš u paralelni svemir, vrlo je mala vjerojatnost da će on doći k tebi sam od sebe, ako nemaš ono što ljude iz tog svemira prvenstveno zanima – novac ili položaj na kojem možeš raspolagati s puno tuđeg novca, koji se može preliti u tuđe džepove na razne nepoštene načine.

A za rješavanje problematike paralelnog svemira, pustimo institucije pravne države da rade svoj posao 🙂

Tags