Blog

O znanju i učenju

Piše: Dražen Oreščanin

U Balanced Scorecard metodologiji postoje četiri perspektive – učenje i rast, interni procesi, vrijednost za korisnika i financije. Prve dvije perspektive upravljaju nematerijalnom imovinom tvrtke – znanjem i procesima, u cilju pretvaranja nematerijalne imovine u materijalnu. U osnovi svakog poslovnog poduhvata i njegovog rezultata je znanje, koje se kroz ideje i realizaciju materijalizira u financijski rezultat. Tvrtke koje ulažu u znanje, u ljudski, organizacijski i informacijski kapital, ulažu u budućnost i budući profit.

Zaista možemo reći da je Poslovna inteligencija tvrtka koja je temeljena na znanju – kada smo prije dvanaest godina počeli raditi, jedino što smo imali je bilo znanje u našem području, te smo na temelju tog znanja dobili naše prve projekte. S vremenom smo to znanje kroz projekte prenosili na naše korisnike i nove kolege, ali smo i dalje učili i usvajali nova znanja. Vrijeme poluraspada znanja u našoj industriji je relativno kratko, svega nekoliko godina. Da bi bio u svom području vodeći, moraš stalno usvajati nova znanja i proširivati postojeća. Appliance, Mobile BI, Cloud BI i Big Data do prije pet godina nisu postojali kao pojmovi, a danas su najbitniji trendovi u našem području, u kojima također pokušavamo biti vodeći i najbolji…

Znanje na žalost nije kiša pa da pada s neba, niti će samo uskočiti u glavu. U osnovi mora postojati radoznalost i želja za znanjem, želja za istraživanjem i želja da se radi nešto drugo i nešto novo. Da bi stekao znanje, potebno je proći proces koji nazivamo učenjem. Proces učenja počinje spoznajom da postoji nešto što ne znamo, a trebali ili željeli bismo znati. Nakon toga, trebamo pronaći edukativni materijal koji će nam pomoći u procesu učenja – to može biti knjiga, tekst na Internetu, neki webinar, predavanje ili nešto drugo. Na kraju treba uložiti određeni trud kako bi se navedeni materijal proučio i shvatio, znanje apsorbiralo, te integriralo s drugim znanjima koje već posjedujemo. Puni krug stjecanja novog znanja uključuje radoznalost, spoznaju o neznanju, lociranje izvora znanja, apsorpciju znanja, te u konačnici diseminaciju i distribuciju znanja kroz različite oblike dijeljenja znanja – pisanje knjiga, članaka i blogova, predavanja i usmeni prijenos znanja. Znanje je jedina stvar na svijetu koje se dijeljenjem uvećava.

Sljedeći nivo, koji zahtjeva znanje kao preduvjet, je inovativnost, odnosno razmišljanje izvan ustaljenih okvira – kako iskoristiti postojeće znanje da bi se osmislilo nešto što još ne postoji, nešto inovativno i kreativno.

Vlasnicima i menadžmentu tvrtke, pogotovo tvrtke koja posluje u industriji u kojoj je znanje ključna kompetitivna prednost, je u cilju da u tvrtki bude što više znanja i da vlada kultura koja vrednuje i cijeni znanje, jer će stvarati i imati više, za dobrobit i vlasnika i zaposlenih. Zaposlenici također teže višem nivou znanja, jer će učenjem napredovati i imati bolje uvjete za rad i veće benficije. Tvrtka ima uređene procese, zna se što je čija odgovornost, svatko radi svoj posao maksimalno kvalitetno. Stvara se simbioza u kojoj nastaje sinergijski efekt  i za zaposlene i za korisnike i za vlasnike.

S druge strane, u sustavima koji nisu bazirani na znanju, znanje predstavlja opasnost. Znanje je poticano radoznalošću, znanje je agresivno i znanje pokušava promijeniti stvari koje nisu dobre. Znanje, inicijativa i inovativnost su prijetnja onima koji ih nemaju. U takvim sredinama svatko tko se na taj način izdvoji iz mase biva kažnjen. Umjesto promicanja kulture znanja i odgovornosti, promiče se kultura slijepog slušanja naredbi i izvršavanja zadataka. Primjer takvog sustava je vojna organizacija.

Logično je povući paralelu između tvrtke koja je bazirana na znanju i društva u cjelini. Društvo bazirano na znanju je uređeno i transparentno, ima dugoročnu viziju i strategiju razvoja, ima školski sustav koji je usmjeren na promicanje vrijednosti znanja, na razvoj i djeljenje znanja, koji u konačnici rezultira dodatnim stvaranjem znanja. Takvo društvo ne nastaje samo od sebe, nego dugogodišnjim razvojem kolektivne svijesti društva, te pozitivnom selekcijom koja omogućava pametnima, sposobnima i moralnima da obnašaju funkcije bitne za funkcioniranje i razvoj društva. Mediji u takvom društvu djeluju proaktivno i u javnom interesu.

S druge strane nalaze se države i društva koje nisu na tom stupnju zrelosti. Takva društva ponajviše se bave sama sobom, banalnim dnevno-političkim problemima i prežvakavanjem tema iz davne, herojske prošlosti. Uzrok problema s kojima se društvo bezuspješno suočava je uvijek negdje drugdje, a krivci za neuspjehe su uvijek oni koji su na toj poziciji bili prije. Infrastruktura društva na svim razinama primarno je koncentrirana na vlastite pozicije i vlastitu dobrobit, mediokritetstvo i farizejstvo je u punom zamahu. Znanje se ne cijeni i ne ulaže se u razvoj znanja. Ljudi su za takva društva kao ovce – što manje znaju, lakše je njima upravljati.

Kada otvorim bilo koje dnevne novine ili pogledam bilo koju televiziju, uopće nemam dileme u koji tip društva spada Hrvatska. Promjene Ustava koje bi regulirale bračne zajednice ili zastarijevanje ratnih zločina, razvlačenje tematike službenog pisma u jednom gradu, porezni inspektori koji bježe s kuglicom sladoleda i slične nebitne teme čine okvir za sliku. Sam sadržaj slike popunjavaju Sveučilišta koja se spominju isključivo u kontekstu prilično jeftine kupovine ispita i diploma, te kopiranja i prepisivanja magistarskih radova.

Zadnji potez majstorove kičice je i ovogodišnji debakl zagrebačkog FER-a, meni izuzetno dragog fakulteta na kojem sam i diplomirao i magistrirao, na kojem na ljetom roku nije popunjena upisna kvota. Kažu potencijalni studenti da je fakultet težak, da inženjere smatraju geekovima, da godinama uče da im šef bude neki ekonomist? Pa dobro došli u stvarnost, dragi mladi kolege! Put do znanja težak je i trnovit, a u svojoj karijeri ponajviše ovisite sami o sebi – bolje je odmah na početku odabrati put na kojem se nećete pretjerano oznojiti, jel’ tako? Smanjite očekivanja, isključite mozgiće i nemojte se pretrgnuti od truda, to je ono što društvo traži od vas – pridružite se ostalim ovcama u stadu…

Tags