Blog

O zaposlenosti i nezaposlenosti

Piše: Dražen Oreščanin

Svaki mjesec cijela nacija strepi iščekujući sudbonosne podatke sa Zavoda za zapošljavanje – da li je nezaposlenost pala i porasla, da li ima više od 300.000 prijavljenih nezaposlenih na Zavodu? Svaki mjesec premijerka daje neko objašnjenje. Ako je nezaposlenih više, to je zbog kraja sezone, promjene načina izračuna ili zbog politike SDP-ove Vlade prije desetak godina. Ako nezaposlenost pada (a skoro uvijek se može naći usporedba s nekim periodom u kojem je neki pozitivan pomak, bilo da je riječ o prethodnom mjesecu ili godini), razlog su briljantna gospodarska strategija i potezi vladajuće garniture. Glas razuma Predsjednika Republike da se iz aviona vidi da smo u jako dubokoj krizi i da se brojevima ne treba razbacivati kao s kukuruzima, gotovo nitko ne sluša i ne čuje. Na žalost, to je sve nebitno. A što je ustvari bitno?

Naime, broj nezaposlenih koji se vode na Zavodu je broj ljudi koji aktivno traže posao. Ako ste nezaposleni i jedan mjesec se ne pojavite na zavodu ili slučajno odbijete posao ponuđen preko Zavoda, biti ćete izbrisani iz evidencije nezaposlenih, makar bili nezaposleni još slijedećih sto godina. Ideja ove statistike je da minimizira broj nezaposlenih kako bi stvari izgledale ružičastije za dnevno-političke potrebe. Ono što je pravi pokazatelj zaposlenosti je stopa zaposlenosti radno aktivnog stanovništva (eng. employment-to-population ratio). Ukratko, to je omjer broja zaposlenih i broja svih radno sposobnih od 15 godina starosti na više, odnosno od 15 do 64 godine po različitim metodologijama izračuna.

Prvo možemo pogledati službenu statistiku Državnog Zavoda za Statistiku RH za 2010. godinu, koja je javno objavljena na stranicama DZS-a i dostupna na slijedećem linku: Statistika zaposlenosti RH 2010. Ako se spustite na donji dio stranice vidjeti ćete da je od 2007. do 2010. broj radno sposobnih porastao za 100.000, broj zaposlenih pao za 100.000 a broj neaktivnih se povećao za zbroj ta dva broja, dakle za 200.000. Tih 200.000 su ljudi koji su dijelom evidentirani na Zavodu, dijelom su u (prijevremenoj) mirovini, moguće da se dio povećanja odnosi na one koji se još školuju, a dijelom nisu više ni u kakvoj evidenciji. Ono što im je svima zajedničko je da ne privređuju, te oni preostali moraju privređivati za njih. Kada se gleda indeks, situacija je još gora – u četiri godine indeks je pao sa 44,1 na 41,1, dakle cijela tri postotna boda. Ako se uzme u obzir da je u zadnje četiri godine u javnom sektoru koji ne generira nove prihode za proračun broj zaposlenih ostao isti, te da je smanjenje isključivo u privatnom sektoru, kalkulacija je jasna – manje zaposlenih daje manje ukupne plaće, što daje manje poreza na dohodak, manju potrošnju i manje PDV-a, te u konačnici veći deficit i kontinuirano zaduživanje. To je ostavština sadašnje hrvatske politike i vlasti našoj djeci i našoj budućnosti, dok mi u sadašnjosti dobijamo velike porcije pijeska u oči…

Kakva je situacija u Europi, da li tu postoji neka statistika i usporedba? Naravno da postoji: Statistika zaposlenosti Europa 2010. Možete pretpostaviti da smo na začelju, zar ne? Ovaj izračun se bazira na segmentu stanovništva od 15 do 64 godine, pa su brojevi malo veći, ali razlike su drastične. Za prosjekom EU i za npr. Slovenijom zaostajemo 12 postotnih bodova, a koliko-toliko su nam blizu jedino Malta i Mađarska. I kada se gledaju relativni brojevi i promjene stopa u zadnje 4 godine, pad u Hrvatskoj je bitno veći nego u EU.

Navedene statistike su realne i pokazuju stvarno stanje – što je stopa zaposlenih u aktivnom stanovništvu manja, to porezi i doprinosi moraju biti veći, kako bi se namirile potrebe onih koji nisu zaposleni i ne privređuju. Što Republika Hrvatska radi kako bi potaknula zapošljavanje? I tu je odgovor vrlo kratak i jednostavan – NIŠTA! Na žalost, nikakvog konkretnog programa poticaja zapošljavanja nema. Za razliku od Hrvatske, takav program primjerice u Srbiji postoji: Program „Prva šansa 2011“. Država svakom poslodavcu koji zaposli VSS pripravnika tijekom prve godine refundira oko 300 Eura mjesečno za plaću i doprinose…

Vjerujem da je svakom pametnom i razumnom ovo sasvim dosta da shvati svu dubinu i složenost problema u kojem se Hrvatska dugoročno nalazi.

Tags