Blog

Let the shit hit the fan

Piše: Dražen Oreščanin, preneseno iz Magazina Mreža, 03/2016

Vjerojatno znate da se moj mandat u Upravnom odboru CISEx-a, hrvatske udruge nezavisnih izvoznika softvera, bliži svom neumitnom kraju. Krajem siječnja održana je izborna skupština na kojoj je izabran novi UO, koji će preuzeti vođenje Udruge krajem travnja. Ekipa u novom UO predstavlja vodeće hrvatske IT regije, osim zagrepčana su tu i splićani i osječani, a Tajana je prva pripadnica ljepšeg spola u UO uopće!

Već na samoj skupštini, potegnuto je po tko zna koji put pitanje poreza i doprinosa, te globalne konkurentnosti hrvatske IT industrije, a u zadnjih nekoliko tjedana dodatno je ulje na vatru donijela vijest da Nanobit otvara ured u Bukureštu jer ondje nema poreza na dohodak u IT sektoru. Prema navedenom tekstu, ta mjera je zustavila odljev IT profesionalaca iz Rumunjske, te tamošnja IT zajednica broji preko 97.000 zaposlenih. Budući da Rumunjska ima oko 20 milijuna stanovnika iliti pet puta više od Hrvatske, lako je izračunati da je to otprilike dvostruko više od hrvatskog prosjeka.

Dakle, postavlja se pitanje, da li treba smanjiti porez na dohodak, ukinuti plaćanje doprinosa ili osloboditi plaćanja poreza na dobit izvozno orjentiranu IT industriju? Moj jedini odgovor je protupitanje – zašto to već dovraga nije napravljeno?

Kontraargument koji se često može čuti je da to nije pravedno i pošteno prema drugima, te da se time IT stavlja u neravnopravan položaj. Ono što bih htio poručiti i dokazati s nekoliko primjera je da je IT, kao i sve druge uspješne industrije, već godinama u neravnopravnom položaju. Krenimo redom!

Političke funkcije su prvi primjer neravnopravnog položaja. Svi znamo da članovi Sabora ne moraju dolaziti na posao, a neki su Sabor pažljivo zaobilazili u širokom luku. Naravno, plaćica stiže redovno radio zastupnik ili ne radio, a dolaze i povlaštene mirovine. Također, svi dužnosnici imaju garantirane plaće za minimalno šest mjeseci nakon isteka mandata, dok se jadni ne snađu kad izgube izbore. Prisjetimo se i raznoraznih savjetnika i pomoćnika župana, te hrpetine uhljeba po raznim ministarstvima i agencijama za istraživanje ruda i gubljenje vremena.

Javne službe su također u privilegiranom položaju. Teoretski, poslodavac svakog nastavnika, policajca ili liječnika uplaćuje za njega poreze i doprinose, ali u praksi sva sredstva za plaće u javnim službama dolaze iz proračuna, a u proračun ih uplaćuje gospodarstvo. Sindikati se brinu za zaštitu njihovih prava. Ako siroto gospodarstvo ne može namaknuti dovoljno para za sve plaće i mirovine, nema problema, to oni neće osjetiti – država će se zadužiti, pa neka vraćaju naša djeca i unuci!

Sanacije raznih posrnulih državnih tvrtki su također primjer privilegiranosti. Ukratko – ako si loše poslovao i upropastio tvrtku (ili recimo nelegalno izvlačio novce iz tvrtke), primjerice banku ili brodogradilište, država će uzeti pare privatnicima koji rade dobro, dati će ih za sanaciju i onda za neke male pare prodati strancima ili podobnim tajkunima. Naravno, te pare koje dobiju za prodaju ne idu nazad poreznim obveznicima, nego ostaju u proračunu.

Predstečajne nagodbe su prema mnogima vrlo sporan proces u kojem su se također hrpetini nesposobnih poslovnih subjekata oprostili golemi iznosi dugova, naravno nauštrb onih koji svoje obveze redovno izvršavaju. Ukratko – prije nego tvrtka ode u stečaj treba joj se omogućiti nagodba s vjerovnicima da se umanje ili otpišu njihova potraživanja, kako bi se moguće tvrtka spasila od propasti. Model je vrlo sličan sanaciji, a u tom procesu su raznim podobnim nesposobnjakovićima i lopovima oproštene doslovno milijarde kuna poreznih obveza.

Tko to sve plaća? Oni koji zarađuju pare i uplaćuju u proračun, dakle između ostalih i izvozno orijentirana IT industrija! Nikada nitko od gore pobrojanih ili sindikata javnih službi nije digao glas da zaštiti one koji sve ovo financiraju, ali će spremno dići glas da su mjere koje omogućavaju nekoj industriji da bude konkurentna nepravedne.

Svi znamo da je turizam strateška industrijska grana, a da li svi znamo da je u turizmu manji PDV? Zakon kaže  da se stopa PDV-a od 13% primjenjuje na usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor, te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma. Ista stopa se primjenjuje na pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima.

Je li ova mjera za turizam nepravedna? Nije, zato što omogućava da se turizam razvija i ukupno donosi više nego da je država oplela sve moguće poreze i ugušila ga. Isto tako treba omogućiti svim industrijama koje imaju razvojni potencijal da se razvijaju, bile one turizam, IT, uzgoj zdrave hrane, prirodni izvori energije ili nešto deseto.

Država ne smijete ubijati prosperitetne industrije porezima i doprinosima i stupidnom birokratizacijom, likvidacijskim žigovima i evidencijama radnog vremena. Rezultat će u konačnici biti ne samo odljev mozaka, nego i odljev uspješnih tvrtki, koje će svoja sjedišta i razvojne centre izmještavati u države i okruženja koja su financijski i porezno prihvatljivija i poticajnija, a u Hrvatskoj će ostavljati minimalnu funkcionalnost ili ništa.

Ako je osnovica za obračun nula, bez obzira na to koju stopu poreza i doprinosa država obračuna, ukupan iznos koji država može naplatiti uvijek će biti nula. I stoga, dragi političari, sindikalisti, dušebrižnici i ostali, nemojte sjeći granu na kojoj sjedite, nego iskoristite materijal kojeg godinama producirate u više nego dovoljnim količinama da malo pođubrite industrije koje hrane i vas i cijeli ekosustav.