Blog

Indeksi uhljebništva

Piše: Dražen Oreščanin, preneseno iz Magazina Mreža 09/2014

Indeksi uhljebništva pokazuju nam koliku prednost imaju članovi stranaka u zapošljavanju općenito, u zapošljavanju u javnoj upravi, te u zapošljavanju na rukovodeća službenička mjesta u javnoj upravi i javnim poduzećima

Poslovna inteligencija je tvrtka koja se bavi uslugama vezanim za projektiranje i izradu analitičkih sustava te općenito prikupljanjem i analizom podataka potrebnih za izvještavanje, analizu i odlučivanje. Moja osobna specijalizacija je upravo područje analitičkih sustava, u kojem imam preko dvadeset godina iskustva.

Ponukan katastrofalnim stanjem u hrvatskom društvu i gospodarstvu, koje je posljedica dugogodišnje promašene i nemušte politike na nivou države, županija i gradova, začinjene pozamašnom količinom lopovluka, mita i korupcije, te političkog kadroviranja na svim mogućim i nemogućim razinama od svih stranaka i koalicija koje su se mijenjale na vlasti, osmislio sam nekoliko pokazatelja koje sam nazvao indeksi uhljebništva, a koji bi nam trebali transparentno pokazati koliko nam ustvari novca isisaju stranačke marionete iz državnog i lokalnih proračuna.

Temeljna pretpostavka od koje krećemo u analizu je da jednaka prava i prilike za zapošljavanje vrijede za sve, bez obzira jesu li članovi neke političke stranke koja sudjeluje na neki način u obnašanju vlasti na nekoj razini ili nisu. Prema tekstu iz Večernjeg lista iz prošle godine (teksta više nema u on-line verziji), ispada da je svaki osmi punoljetni građanin RH član neke stranke, dakle možemo zaokružiti na 12%, odnosno oko 400.000 ljudi.

Dakle, ako pretpostavimo da su 12% aktivnog i radno sposobnog stanovništva članovi stranaka koje su u proteklih dvadeset i nešto godina bile na vlasti (HDZ, SDP, HNS, IDS, HDSSB, HSS, HSLS i druge), logično bi bilo očekivati da je udio članova stranaka među nezaposlenima proporcionalan udjelu preostalog radno sposobnog stanovništva, odnosno oko dvadesetak posto. Također, ako gledamo udio zaposlenosti u privatnom i javnom sektoru, također bi bilo realno očekivati da će 12% zaposlenih u privatnom sektoru biti članovi stranaka, te da će i u javnom sektoru (koji uključuje državnu i lokalnu upravu, zdravstvo, školstvo, sudstvo i javna poduzeća) 12% zaposlenih biti članovi stranaka.

Ako analiziramo javni sektor prema radnim mjestima, gdje primarno gledamo javne službenike, a ne dužnosnike koji su imenovani od strane vladajućih političkih stranaka, postoje radna mjesta triju različitih razina. Prvu grupu zaposlenika čine nekvalificirani kandidati za outsourcing – kuharice i čistačice. Drugu grupu čine stručni i kvalificirani zaposlenici u školstvu, zdravstvu, policiji, vojsci i sudstvu – liječnici, sestre, učitelji i profesori, suci… Treću grupu čine zaposleni na raznim rukovodećim i savjetničkim mjestima u gradovima, županijama, agencijama i uredima, ministarstvima, ravnatelji škola, vrtića i domova zdravlja, direktori i voditelji u HEP-u, HAC-u, Hrvatskim vodama, šumama, gorama i raznim drugim javnim i komunalnim poduzećima. Po našoj teoriji, u uređenom društvu u svakoj od tih kategorija bi zastupljenost članova stranaka trebala biti proporcionalna, odnosno 12% radno aktivnog stanovništva.

Naravno, u tmurnoj, tužnoj i ružnoj hrvatskoj stvarnosti to sigurno nije tako, odnosno može se dokazati da je upravo suprotno – članovi stranaka nisu proporcionalno zastupljeni među nezaposlenima, u javnoj upravi je bitno veći udio zaposlenih članova stranaka nego u privatnom sektoru, te je udio članova stranaka među rukovodećim službenicima nesrazmjerno velik. Slijedom toga, mogu se definirati tri indeksa uhljebništva:

  1. Uhljebnička nezaposlenost – odnos nezaposlenosti ostalog radno aktivnog stanovništva u odnosu na nezaposlenost članova stranaka
  2. Uhljebljenost u javnom sektoru – postotak zaposlenih članova stranaka u javnom sektoru u odnosu na postotak zaposlenih članova stranaka u privatnom sektoru
  3. Strukturna uhljebljenost – postotak zaposlenih članova stranaka u javnom sektoru na rukovodećim i savjetničkim službeničkim pozicijama u odnosu na postotak broj zaposlenih u javnom sektoru na rukovodećim i savjetničkim službeničkim pozicijama

U društvu koje nije klijentelističko i uhljebničko, svaki od tih indeksa bi imao vrijednost jedan. U Hrvatskoj je evidentno da je svaki od tih indeksa bitno veći od jedan, a za strukturnu uhljebljenost bih rekao da se vjerojatno nalazi između vrijednosti 8 i 10, što je poražavajuće.

Naravno, kada bi svaki od tih javnih službenika bio vrijedan, pošten i kompetentan za posao koji obavlja, a posao koji obavlja bio smislen i potreban ovom društvu, to ne bi bio problem, ali u velikom broju slučajeva nije tako.

Na žalost, trenutačno ne raspolažemo podacima koji bi nam omogućili točan izračun pojedinih indeksa uhljebništva, budući da podaci o članstvu u strankama nisu transparentni i stranke ih kriju kao zmija noge. Kada bismo te podatke imali, mogli bismo imati realnu sliku koliko je stranačkih ljudi od nastanka samostalne Hrvatske pozapošljavano na potrebna i nepotrebna mjesta u javnoj upravi i koliko su tim postupcima političke stranke opljkačkale novaca poreznih obveznika.

Ovi podaci naravno ne bi bili u potpunosti točni, odnosno bili bi manji od stvarnih, budući da u javnoj upravi ima zaposlenih i raznih supruga, šogorica, stričeva, netijaka, rodijaka i prijatelja raznih, koji nisu nužno članovi stranaka, ali su posao dobili po stranačkom ključu i preporukama, a ne po znanju, stručnosti i potrebi. Svakako bi trebalo gledati i udjele članova stranaka među umirovljenicima s povlaštenim mirovinama.

Razmjeri te legalizirane pljačke su nevjerojatni. Ako pretpostavimo da u javnom sektoru (ministarstvima, županijama, gradovima, uredima, agencijama, javnim poduzećima) ima samo 5% nepotrebnih radnih mjesta na koje je uhljebljeno 20.000 članova raznih stranaka, radi se o trošku od oko 3 milijarde kuna godišnje samo za njihove nepotrebne plaće. Ne smijemo zaboraviti ne troškove mirovina za nepotrebne i uhljebljene kadrove koji su u međuvremenu umirovljeni (ne samo s povlaštenim mirovinama), koje također plaćaju porezni obveznici iz privatnog sektora.  Na žalost, ti novci su nepovratno izgubljeni, a jedino što možemo napraviti su brzi i žestoki rezovi kako bi se u budućnosti što manje naših novaca rasipalo na uhljebljivanje.

Tags