Blog

IFRS15=MSFI15=Prihodi po ugovorima s kupcima

Autor: Marko Tadić

IFRS (eng. International Financial Reporting Standards) predstavlja skup financijskih standarda koji definiraju pravila za pripremanje, priznavanje i prezentaciju računovodstvenih stavki subjekata. Navedene standarde potpisuje Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (eng. International Accounting Standards Board –IASB), a na našem su tržištu mnogima poznatiji pod nazivom MSFI, odnosno Međunarodni standardi financijskoj izvještavanja.

IFRS 15, tj. Prihodi po ugovorima s kupcima, utvrđuje pravila za izvještavanje kako bi se korisnicima pružile korisne informacije o prirodi, količini, vremenu i neizvjesnosti prihoda i novčanih tokova koji proizlaze iz ugovora s kupcima.

Standard će se početi primjenjivati na dan ili nakon 1. siječnja 2018. godine i zamjenjuje sljedeće standarde i tumačenja:

 

Misija i vizija IFRS 15 standarda

Financijsko izvještavanje važno je uskladiti s odredbama IFRS-a radi podizanja razine vjerodostojnosti financijskih izvještaja, postizanja usporedivosti financijskih izvještaja te podizanja razine razumljivosti financijskih izvještaja i kvalitete informacija prezentiranih u financijskim izvještajima.

Cilj IFRS-a 15 je utvrditi načela koja su subjekti dužni primjenjivati da bi korisnicima financijskih izvještaja pružili korisne informacije o naravi, visini, vremenu nastanka i nesigurnosti prihoda i novčanih tokova prema ugovorima s klijentima.

Kako bi se postigao cilj IFRS-a 15, postavljeno je temeljno načelo kojim se utvrđuje sljedeće:

Subjekt treba priznati prihode na način koji odražava prijenos obećanih dobara odnosno usluga na kupca u iznosu koji odražava naknadu na koju očekuje da istu ima pravo ostvariti u zamjenu za obećana dobra odnosno usluge.

IFRS 15 primjenjuje se na sve ugovore s kupcima osim na sljedeće ugovore:

 

Model u 5 koraka

Temeljno načelo za priznavanje prihoda po IFRS 15 razrađeno je kroz model koji se sastoji od 5 koraka:

 

Korak 1. Utvrditi ugovor s kupcem

Prvi korak IFRS 15 definira kao ugovor između dvije ili više strana kojim nastaju zakonski provediva prava i obveze. Taj ugovor može biti u pisanom ili usmenom obliku, te se može podrazumijevati i kao redovna poslovna aktivnost.

Ugovor spada pod IFRS 15 regulativu ukoliko zadovoljava sve postavljene uvjete:

  • sve strane koje su definirane u ugovoru su odobrile isti
  • moguće je utvrditi prava i obveze svake ugovorne strane u vezi s predmetnim dobrima odnosno uslugama
  • za usluge ili dobra koje se prenose moguće je utvrditi uvjete i rokove plaćanja
  • ugovor je komercijalne naravi
  • vjerojatno je da će subjekt naplatiti naknadu na koju ima pravo u zamjenu za isporuku predmetnih dobara ili usluga

 

IFRS 15 se primjenjuje na sve ugovore s kupcima koji zadovoljavaju definirane kriterije. U nekim slučajevima IFRS 15 zahtijeva povezivanje više ugovora i njihovo definiranje kao jedan zaseban ugovor.

Korak 2. Utvrditi obvezu na činidbe iz ugovora

Nakon utvrđivanja ugovora s kupcem potrebno je utvrditi obveze za prijenos dobara ili usluga kupcima. Ukoliko su ta dobra i usluge razgraničene u tom se slučaju definiraju kao obveze u ugovoru te su prikazane zasebno. Usluga ili dobro su razgraničeni ukoliko kupac može imati neku korist od same usluge ili dobra ili njihove povezanosti s drugim resursima koji su trenutno dostupni.

Korak 3. Odrediti cijenu transakcije

Cijena transakcije predstavlja iznos naknade za koju subjekt očekuje da ima pravo u zamjenu za prijenos obećanih dobara ili usluga. Cijene transakcija se određuju na temelju uobičajene poslovne prakse u prošlosti i one mogu biti fiksne ili varijabilne, a ponekad i u nenovčanom obliku.

Korak 4. Cijenu transakcije razdijeliti na ugovorene obveze na činidbu

Subjekt obično raspoređuje ugovorenu cijenu transakcije na svaku pojedinačnu činidbenu obavezu na bazi relativnih pojedinačnih prodajnih cijena dobara i usluga. Ukoliko nije definirana pojedinačna cijena, subjekt sam procjenjuje kolika bi ona mogla biti. Kod definiranja cijena može se pojaviti i slučaj gdje je u cijenu uključen određeni popust ili varijabilni iznos koji se ne odnosi na cijeli ugovor već na dio ugovora, na određeni proizvod ili uslugu.

Korak 5. Prihode priznati kada, odnosno kako subjekt ispunjava svoju obvezu na činidbu

Prihod se priznaje onda kada se zadovolji obveza na činidbu koja je definirana u ugovoru, odnosno kada se dogodi prijenos kontrole nad uslugom ili dobrom. Te obveze mogu biti zadovoljene u određenom trenutku (najčešće se odnosi na prijenos dobara) ili tijekom vremena (najčešće se odnosi na prijenos usluga).

Praktični primjer

Kako bi lakše shvatili IFRS 15 primjenu u nastavku ćemo prethodno opisanih 5 koraka modela prikazati na primjeru ugovora u telekomunikacijskom sektoru.

Za primjer ćemo uzeti ugovor koji je kupac Ivan sklopio s telekomunikacijskim operaterom XYZ.  Radi se o ugovoru na 12 mjeseci za određeni paket usluga u kojem je definirano:

  • Ivan treba za paket usluga plaćati operateru XYZ mjesečni iznos od 120 kn u periodu od 12 mjeseci,
  • Unutar paketa Operater XYZ će Ivanu osigurati dodatan besplatan uređaj

Isto tako operater taj uređaj u slobodnoj prodaji prodaje za iznos od 400 kn, a paket usluga bez dodatnog besplatnog uređaja se plaća 90 kn mjesečno.

Prvi korak IFRS 15 modela je utvrditi postojanje ugovora, a to bi u našem slučaju bio ugovor na 12 mjeseci s kupcem Ivanom.

Idući korak je utvrditi obveze, tj. dostaviti uređaj kupcu te isporučivati uslugu u trajanju od 12 mjeseci.

Nakon određivanja obveza potrebno je odrediti cijenu transakcije koja iznosi 120 kn mjesečno kroz 12 mjeseci što ukupno daje 1440 kn.

Poslije definiranja obveza i cijene transakcije potrebno je tu istu cijenu razdijeliti na ugovorne obveze. U ovom primjeru transakciju od 1440 kn potrebno je razdijeliti na temelju relativnih samostalnih prodajnih cijena.

 

Zadnji korak je priznati prihode. Kada Ivan zaprimi uređaj potrebno je prepoznati prihod od 389,23 kn, a kada mu usluga bude u potpunosti isporučena potrebno je prepoznati prihod od 1050,77 kn.

IFRS 15 rješenje Poslovne Inteligencije

Prirodno okruženje za pripremu regulatornih izvještaja poput IFRS 15 su analitički sustavi, konkretno skladišta podataka. IFRS 15 za izvještavanje zahtijeva vrlo detaljne informacije  o ugovorima s klijentima, mjesečnim prihodima, detaljima o raznim popustima, računovodstvenim podatcima i povijesnim promjenama u bazama podataka. Dobro modelirana skladišta podataka sadrže mnoge od ovih informacija, no uzevši u obzir zahtjeve koje se traže u IFRS 15, ne postoji mnogo modela skladišta podataka koji bez dodatnog re-modeliranja i razvoja mogu iste u potpunosti zadovoljiti.

Model skladišta podataka Poslovne Inteligencije za telekomunikacijske tvrtke je model koji je razvijen prema standardima koje je propisao TM Forum i prati logiku SID (Shared Information Data) modela. Ovaj model trenutno koristi 13 telekomunikacijskih kompanija koji su obavezni svoje izvještavanje prilagodili IFRS 15 zahtjevima.

Iz tog razloga Poslovna inteligencija je u zadnjoj verziji Telco DWH model proširila s IFRS 15 subjektnim područjem koje omogućava potporu za IFRS 15 izvještavanje.

U novom subjektnom području nalaze se svi entiteti i relacije koje omogućavaju povijesno spremanje podataka na granulaciji i razini detalja koji potpuno zadovoljava potrebe IFRS 15, kao i internih analitika koje kompanije u praksi koriste uz IFRS 15.

Za telekom operatere koji već koriste DWH model Poslovne inteligencije proširenje modela korištenjem novog subjektnog područja nameće se kao prirodan odabir. Za sve telekom operatere koji trenutno ne koriste DWH model Poslovne inteligencije jedno je od mogućih rješenja remodeliranje postojećeg analitičkog sustava, dok je drugo i preporučeno rješenje upotreba IFRS 15 subjektnog područja iz DWH modela Poslovne Inteligencije, uz vezane objekte analitičkog CRM-a. Poslovna Inteligencija svojim iskustvom u implementaciji IFRS 15 može preporučiti optimalan pristup usklađivanju s ovom nadolazećom regulativom.