Blog

Hrvatski informatički jal

Piše: Dražen Oreščanin, preneseno iz Magazina Mreža, 03/2015

U neka davna vemena Kraljevine Jugoslavije, tamnice naroda, Hrvatska je iznjedrila velike i značajne ljude, pisce, pjesnike, slikare, pa čak i političare. Stjepan Radić, najveći i najpoznatiji među tadašnjim hrvatskim političarima, svoju karijeru završio izrešetan na podu državne Skupštine, što je bio uvod u šetojanuarsku diktaturu – vjerujem da se svi sjećate ovoga iz udžbenika povijesti. Radić će ostati upamćen i po izjavama vezanim uz narav hrvatskog naroda, koje su i nakon devedeset godina izuzetno točne i pogađaju u bit problema, a jedna od poznatijih govori o hrvatskom prokletstvu – dva Hrvata, tri stranke. Tog prokletstva politike i gledanja u retrovizor umjesto ravno naprijed izgleda da se još desetljećima nećemo riješiti.

U SAD ili Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji na zapadu, prosječnom građaninu se uglavnom živo fućka za politiku. Ljudima je uglavnom dobro, gledaju svoja posla i znaju da će im biti više-manje jednako bez obzira da li na vlasti bili crveni ili plavi, lijevi ili desni. Politika je tamo jedno uglavnom prilično dosadno zanimanje. Razmislite koje stvari dolaze u hrvatsku javnost iz vanjske politike, da li su nam zanimljive debate u britanskom parlamentu u zdravstvenoj skrbi, ili nam je zanimljivo kada neki od ministara u britanskoj Vladi daje ostavku jer je ulovljen s prstima u pekmezu? Da li s uzbuđenjem pratimo napete sjednice G8 ili radije gledamo lovno-ribolovne fotografije do pasa ogoljenog ruskog Predsjednika Putina? Poznajete li bolje stanje francuskog javnog duga ili ljubavne peripetije predsjednika Sarcozya i Hollandea?

Na zapadu, gospodarstvo je u najmanju ruku jednako važna tema kao politika, te je zastupljenost dviju tema u medijima podjednaka, a primjerice Harvard Business Review ili Financial Times su među najcjenjenijim, najsnažnijim i najdugovječnijim pisanim medijima na svijetu. Sve bitne dnevne novine imaju velike sekcije posvećene domaćem i međunarodnom businessu. Kod nas poslovni magazini imaju nakladu koja ih jedva drži na nivou preživljavanja, a u dnevnim novinama više prostora dobijaju enigmatika i vicevi nego gospodarstvo. Iz svjetske ekonomije jedine teme koje se probijaju do prosječnog hrvatskog konzumenta informacija su tečaj švicarca, kretanje cijena nafte i launch novih Appleovih proizvoda.

Probajte naći neki intervju u kojem je netko postavio Zuckerbergu, Bezosu ili Brinu pitanje o političkoj situaciji u SAD i utjecaju predsjedničkih ili kongesnih izbora na poslovanje Facebooka, Googlea ili Amazona. Recimo, za gazdu Facebooka i Wikipedija kaže „Mark Zuckerberg has never specified his own political views: some consider him a conservative, while others consider him liberal.“ U njegovom životu i biografiji to je sporedna tema. Nitko ga ne povlači po novinama, ne vidimo članke u kojima ga nazivaju prljavim kapitalistom ili komunjarom, ne preispituje se otkud njegovom starom pare da ga upiše na dobar koledž. Stvari vezane za vlasništvo, ideje i patente rješavaju se na sudovima i o tome novine pišu.

U Hrvatskoj je s druge strane uobičajeno da kada netko od vodećih ili manje vodećih poduzetnika slučajno da neki intervju za vodeće medije, da pola intervjua bude o politici a ne o biznisu. Čitao sam u zadnje vrijeme nekoliko intervjua uspješnih poduzetnika poput Roglića, Usmiania i Tedeschia. Većina pitanja je obojana politikom, a na internetskim izdanjima komentari ispod tekstova su puni mržnje i hrvatskog jala. Nije nimalo lako biti uspješan poduzetnik u Hrvatskoj, s jedne strane je nezasitna država, s druge strane je javnost koja svakog tko je iole uspješniji razapinje na križ.

I u svijetu IT-a i sve popularnijih startupa sve više se vide ti trendovi, čim se u cijeloj priči počinje pojavljivati više novaca i interesa. Još uvijek su u javnosti prevladavajući ružičasti tonovi, ali jal sve više dobija na zamahu, čim nečija uspješnost privuče malo širu pažnju.

Mate Rimac je po izboru čitatelja Večernjeg lista osoba godine u Hrvatskoj. U komentarima ispod teksta se isključivo priča o sumnjivom porijeklu kapitala njegovog oca, o tome kako Mate prodaje maglu, o komunistima i raznim drugim budalaštinama.

Saši Cvetojeviću, vrlo eksponiranom u javnosti zbog angažmana vezanog za Zagrebački inkubator poduzetništva i startup scenu, te promociju električnih automobila, u žestokim raspravama na Internetu i fejsu se vrlo često lijepi atribut dućandžije jer mu se firma koju vodi dvadesetak godina bavi veleprodajom sredstava za čišćenje i radi puno s državom. Naravno, Saša nije imun ni na prebrojavanje krvnih zrnaca.

Hrvoje Prpić koji je zbog iživljavanja porezne uprave odlučio svoje poslovanje u potpunosti izmjestiti iz Hrvatske – nekima je idol, a drugima je prljavi izdajnik.

Takav dvostruki odnos prema poduzetništvu i uspjehu vodi tome da sve više mladih i obrazovanih svoju budućnost ne veže za Hrvatsku, uspješne domaće mlade IT snage potiče na odlazak u Ameriku ili London, a sigurno neće privući nikakvu značajniju tehnološku investiciju.

Pitam se što će biti kada i ako netko s hrvatske IT ili startup scene napravi zaista velik uspjeh poput slovenskog Outfit7 o kojem sam pisao u jednoj od prošlih kolumni, što će mu hrvatski puk naći kao grijeh i zbog čega će ga razapeti na križ, te koliko brzo će se svi koji postignu takav uspjeh ili „uspjeh“ zauvijek odseliti iz Hrvatske.

Tags