Blog

Farmeron

Piše: Dražen Oreščanin

Preneseno iz magazina Mreža, 09/2012

Zadnjih dana kolovoza su svi blogovi i Facebook doslovno preplavljeni diskusijama o tome kako Farmeron pokušava zaposliti front-end web developera u Osijeku za netto plaću od 10.000 kuna plus razne beneficije, pa ne može naći odgovarajućeg kandidata. Rasprava je otišla u raznim smjerovima – da li uopće u Hrvatskoj postoje kvalitetni web developeri, koliko se može zaraditi legalno ili na crno, da li je Osijek grad u kojem ima smisla živjeti itd.

Pokušao sam se držati izvan te diskusije, ali jezičinu poput moje je teško zauzdati. Meni osobno je Farmeron zanimljiv i smatram i njih i cijelu lokalnu startup scenu vrlo pozitivnom. Tema ovog teksta nije Farmeron, nego uobičajena glupost, šlampavost i kratkovidnost hrvatskih medija i većine koji sudjeluju u distribuciji informacija i kreiranju javnog mnijenja.

Za početak nekoliko činjenica o Farmeronu. Prema javnom registru godišnjih financijskih izvješća, Farmeron je u 2011. godini uz 54.000 kuna prihoda i 435.000 rashoda ostvario oko 380.000 kuna gubitka. U bilanci nema projekata u tijeku, dakle to su svi troškovi nastali u 2011. godini. Uvjeti koje Farmeron nudi web developeru koji uključuju brutto plaću iznose minimalno 250.000 kuna godišnje. Farmeron je dobio 8 milijuna kuna odnosno 1,4 milijun USD „tešku“ investiciju iz Silikonske doline, te brojne startup nagrade za svoj proizvod, tzv. facebook za krave. Matija Kopić je dobio orden od predsjednika RH za inovativnost. Farmeronov Facebook profil navodi samo adresu u Kaliforniji, ne spominje se adresa u Hrvatskoj. Prema tekstu na Dnevnik.hr ured u Osijeku trenutačno ima 10 zaposlenih, plus dvoje u Kaliforniji. Trenutačno aplikaciju koristi oko 650 korisnika. Prema cjeniku objavljenom na stranici Farmerona, uzevši u obzir da prosječna farma ima 25 krava (što je prosjek farme u Njemačkoj), mjesečni prihod može biti oko 5.000 USD, odnosno oko 350 tisuća kuna godišnje. Realno, potrebno je ugovoriti podršku za barem pola milijuna krava, da bi tvrtka mogla financirati pogon od dvadesetak stručnjaka za razvoj, održavanje i prodaju na dva kontinenta.

U EU ima oko 23 milijuna, a u SAD oko 9 milijuna krava muzara. Dakle, tržište postoji! Ali, da li su sve ove krave potencijalni korisnici? Velika je vjerojatnost da se iz ovog broja trebaju izbaciti velike farme koje imaju neko vlastito rješenje integrirano u postojeće procese, te mali proizvođači koji imaju nekoliko krava i kojima ovakvo rješenje ne treba. Treba imati u vidu i da vlasnici malih farmi vjerojatno nisu tehnološki freakovi koji traže facebook za krave koji će ih spasiti jer ih ne mogu kvalitetno pratiti. Realno, može se očekivati da su 5-6 milijuna krava potencijalni korisnici i da bi Farmeron morao osvojiti 10% tržišta, što je vrlo ambiciozno – zahtijevati će lokalizaciju na mnogo jezika i 24×7 podršku za nekoliko tisuća korisnika.

Investicija koju je Farmeron „dobio“ je vrlo mala i vrlo špekulativna, a bazira se ne toliko na briljantnosti ideje, koliko na tržišnom potencijalu koji veću investiciju ne opravdava. Drugi par rukava je razlog zašto je riječ dobili pod navodnicima – naime investicija se ne dobiva, nego se za nju mora dati ili vlasnički udio, ili se ta investicija mora vratiti investitoru nakon određenog vremena. Nema nikakve sumnje da su Farmeronovci prije nego što im je ulaganje odobreno, morali napraviti analizu tržišta i poslovni plan, što podrazumijeva plan prihoda i plan ulaganja. Plan su prezentirali investitorima, koji su im odobrili navedeni iznos. Nemojte ni pomisliti da su pare iskrcali Farmeronu na račun jednokratno – vjerojatno se uplate rade kvartalno prema ugovorenoj dinamici i realiziranim troškovima koji se potvrđuju dokumentacijom i računima. Također, investitori u cijelom tom procesu ugovorno osiguravaju vlastitu kontrolu nad trošenjem sredstava i realizacijom plana. U suprotnom, ne bismo ih zvali investitorima, nego budalama.

Što se veličine investicije tiče, zaista interesantni startupi u zemljama EU ili SAD su u stanju dvije godine postojanja prikupiti 20-30 milijuna Eura, ali to podrazumijeva tržišni potencijal i prihode iz kojih te iznose mogu vratiti, odnosno prodati se nekom velikom dobavljaču za velike pare za nekoliko godina. Moglo bi se još puno razglabati o tome što su pravi poslovni modeli koji mogu kreirati puno prihoda i potaknuti zaposlenost. Ponovo bih sa štovanjem spomenuo slovenski Outfit7 i njihove banalne mobilne papagajske Talking Tom aplikacije, koje u trenutku pisanja ovog teksta imaju već gotovo nezamislivih 410 milijuna downloada (nap.a. – u trenutku objave bloga dva mjeseca kasnije broj downloada je preko 500 milijuna) i koji su svoje vlasnike doveli među desetak najbogatijih ljudi u Sloveniji. Buraz, to je je pos’o!

Treba se pokloniti do poda hrvatskoj glupavosti i neviđenoj PR mašineriji koja je iz zanimljivog, ali realno malog i marginalnog startupa stvorila mesijanskog spasitelja dezorjentirane i posrnule hrvatske IT industrije i gospodarstva općenito. Farmeron je postao firma-celebrity, čiji svaki korak prate znatiželjni poslovni mediji. Vjerojatno nije daleko trenutak kada će i Gloria i slični magazini početi objavljivati tekstove o obiteljskoj idili na Matijinoj farmi, u kariranoj košulji podvrnutih rukava i s dvije nasmiješene kravice. Humanoidni hrvatski celebovi od takvih pojavljivanja u glupavom tisku imaju koristi, jer veća popularnost donosi više gaža i više para, ali Farmeron od ovakvog eksponiranja nema neke koristi, jer teško da će neki farmer u Belgiji posegnuti za njihovim softverom nakon serije glamuroznih tekstova o Matiji. Eventualnu korist od prežvakavanja Farmerona mogu imati razni mladci koji će se nakon takvih tekstova odvažiti u vlastitu startup avanturu.

Najviše me zadivljuje lakoumnost Predsjednika Republike koji se razbacuje ordenjem kao kamenjem. Moje duboko uvjerenje je da u prvom redu za ordenje trebaju biti poduzetnici koji dugi niz godina zapošljavaju ljude, izvoze, plaćaju poreze Hrvatskoj. Takvih u hrvatskom IT-u nema puno, ali ih ipak ima. Matija svoj orden može i treba zaslužiti u slijedećih desetak godina, nakon što Farmeron postane profitabilan, poplaća prodaju u Americi, marže resellerima i eventualni budući support centar u Indiji… Do trenutka dok Farmeron postane profitabilan kombinat, proći će nekoliko godina, baš me zanima koliko će ovaj hype potrajati i da li će se u ovo doba slijedeće godine itko sjećati i Matije i Farmerona.

Iz svega navedenog može se zaključiti da u ovom trenutku Matija ima jako puno posla da od Farmerona, zajedno sa svojim timom, od zanimljivog startupa stvori profitabilnu i stabilnu tvrtku. Na tom putu stoje i mnoge druge zamke – nelojalna i jeftinija konkurencija, krađa ideja koje možda nisu patentirali, interesi raznih lobija i tko za što sve drugo. Moraju se čuvati ponajviše toga da im slava ne udari u glavu. Trebaju sjesti, šutiti i raditi po dvadeset sati dnevno slijedećih nekoliko godina. Ono što im najmanje treba je uvlačenje u bloganje i rasprave poput ove o web developerima.

I za kraj, samo komentar što se tiče zapošljavanja. U Poslovnoj inteligenciji smo u zadnjih godinu i nešto dana zaposlili dvadesetak novih konzultanata i developera. Dijelom smo zaposlili pripravnike, a dijelom smo zaposlili iskusne ljude u našem području, koji su u tvrtkama u kojima su radili postali prekobrojni, ne zbog svoje nesposobnosti, nego zbog opće katastrofalne situacije u državi i nedostatka posla. Nekoliko se kolega doselilo u Zagreb zbog tog posla, a imali smo i kolega u firmi koji su se odselili u Koprivnicu ili Varaždin i danas žive i rade tamo. Pitanje je samo koliko je koji poslodavac ili potencijalni zaposlenik izbirljiv i koja su očekivanja, ali to je isključivo pitanje njihovog međusobnog odnosa, a ne nešto o čemu bismo mi svi mjesecima trebali razglabati.

Tags