Blog

Aj’ ti reklamiraj….

Piše: Dražen Oreščanin

Ima jedan vrlo jednostavan način kako ćete znati da ste na nekom njemačkom aerodromu, čak i ako ne znate njemački ili engleski. Trebate samo pogledati reklamne panoe naololo i ako na njima isključivo vidite reklame za SAP, Oracle, IBM ili Microsoft – znajte da ste na njemačkom aerodromu. Ako uzmete na tom istom aerodromu bilo koje novine koje imaju naglasak na poslovanju, sigurno će u njima na ponajboljim mjestima biti reklame istih IT dobavljača, a vijesti vezane za njihovo poslovanje na naslovnicama. Razlog tome je jednostavan – avionom putuje puno polovnih korisnika koji su kupci informatičkih tehnologija.

Tu nema nikave čarolije – naime, IT tvrtke su među najvećim i najsnažnijim svjetskim korporacijama. Godišnji prihod IBM-a je veći od hrvatskog bruto državnog proizvoda, a tržišna kapitalizacija Applea ili Microsofta je oko 250 milijardi dolara. Za te novce mogli biste kupiti cijelu Hrvatsku i još biste vjerojatno i Sloveniju dobili u paketu. Hrvatski vanjski dug prema tim iznosima izgleda kao napojnica.

Ono što je još bitnije je da su osnivači i glavni mozgovi takvih tvrtki globalne face, tko ne zna Stevea Jobsa, Billa Gatesa ili Marka Zuckerberga? Njihova slava doseže čak i do Hrvatske, oni su i u Hrvatskoj zvijezde, ne zato što su pametni i sposobni, nego zato što su mračno bogati. Ja moram priznati da sam ostao začuđen što moj stari koji je ove godine napunio osamdesetu nama pojma tko je Bill Gates, mislio sam da svatko na ovom svijetu zna tko je on. Dakle, ima barem jedna osoba koja o Billu Gatesu nema pojma – moj stari!

Sve što ti momci naprave, generira goleme količine novaca. Svi iščekuju predstavljanje iPhonea 5, to će biti veličanstven medijski događaj. Probajte zamisliti koliku bi medijsku pažnju privuklo da Mittal predstavlja novu i poboljšanju leguru čelika ili da vodeći svjetski proizvođač kukuruza predstavlja novi, rodniji hibrid, tko bi to gledao? Jednostavno to nije ni približno fora kao gadgeti za kojima smo svi ludi…

Ponekad se sjetim tvrtke koja se zove Tencent Holdings. Ako netko slučajno ne zna, a siguran sam da gotovo nitko nije čuo za tu tvrtku, riječ je o vodećem kineskom pružatelju Internet usluga koji ima 1,05 milijardi USD godišnjih prihoda i na Forbesovoj listi je na 1073. mjestu po prihodima od svih tvrtki u svijetu. Ono što je Tencent Holdingsu i hrvatskoj IT industriji zajedničku su dvije stvari – kineski provider i cjelokupna hrvatska IT branša ostvaruju jednaki ukupni godišnji prihod, a van njihove domovine nikad nitko za njih nije ni čuo.

I tu leži razlog zašto gotovo nikada u Hrvatskoj nećete vidjeti na cesti ili u Večernjaku oglas nekog dobavljača softvera ili IT usluga – nit’ bi to ikoga u Hrvatskoj zanimalo, nit’ bi bilo ikakve koristi ili prihoda od toga. Bacanje para u vjetar. Na žalost, marketinške agencije IT tvrtki nisu dovoljno inventivne da smisle reklame s cicama i guzicama koje bi hrvatskog tajkuna potaknule da investira u SAP ili neko drugo poslovno rješenje. Hrvatski uredi IBM-a, SAP-a, Microsofta i Oraclea godišnje uprihoduju između pet i dvadeset milijuna USD – u godišnjim prihodima tih tvrtki to su iznosi koji u najboljem slučaju dostižu jedan promil ukupnih prihoda, dakle negdje o području u kojem se brojevi zaokružuju u izvještajima za upravu. Nije ni čudo da gotovo nitko ne zna da postojimo.

Možemo razglabati o tome koliko je u Americi, Njemačkoj ili Izraelu u 100 najvećih tvrtki iz područja IT-a i visoke tehnologije, a koliko u Hrvatskoj, ali sve će nas voditi već donesenom zaključku – IT industrija u Hrvatskoj je sama po sebi za državu nebitna i neka je vrsta nužnog zla, a napretka iz tog statusa bez radikalnih promjena nema na vidiku.

Vratimo se na reklame… Index.hr je napravio istraživanje za najiritantniju osobu godine. Uvjerljivo je na prvom mjestu bila naša Premijerka, a isto tako uvjerljivo na drugom ovca Gregor iz Tele2 reklame. Taj podatak se može iščitavati na nekoliko načina. Prvo tumačenje je da Tele2 misli da smo svi mi užasno glupi da bi nam reklame s ovcom bile zabavne. Drugo tumačenje je da smo ipak dovoljno pametni da nam to bude iritantno. Istina je vjerojatno negdje u sredini. Na žalost, ovca Gregor je najmanji problem, puno veći problem su reklame za Pan pivo i neke hrvatske banke koje se mjesecima vrte na našim televizijama.

Ukratko, sadržaj reklama za pivo može se svesti na to da lukavi zaposlenik na neki način zezne svog poslodavca, odglumi glavobolju ili nestane s posla, kako bi mogao uživati u svom omiljenom pivu. Bankarske reklame imaju priče koje su totalno glupave – skrivena ljubavnica izlazi iz ormara kada žena koja iznenada dolazi kući mužu spomene povoljni kredit i slične bedastoće.

Osim što ovakve bljuzgarije nisu nimalo smiješne i zabavne, poruka koju šalju nama, vjernim gledateljima, je beznadežno pogrešna. U tim reklamama je bijednik koji zbriše s posla ustvari pozitivac i pobjednik, a njegov šef i poslodavac su luzeri. Ha, ha, in your face! Prosječni Hrvat se s pivom na škembi potiho smijulji i misli kako ga nitko ne može platiti onoliko malo koliko malo on može raditi. Zašto nam pivari i bankari ne pošalju drugu poruku, primjerice: radite vrijedno i predano cijeli dan, pa se navečer osvježite pivom? Umjesto vrlina, veličaju se mane.

Istovremeno, država nam je u problemima (da ne upotrijebim neku drugu ružniju riječ) do grla, brod tone, orkestar svira, praši se sve u šesnaest. Od sto negativnih brojeva i trendova nađe se jedan pozitivan pa se po njemu gusla. Većina ljudi koje znam smatra da tko god dobije izbore da je svejedno, da su ionako svi političari isti. Svaki narod ima vlast i reklame kakve zaslužuje.